Prije nekoliko mjeseci moja me Punica uhvatila na prepad, pa uzdahnula:
Znaš li ti, zete, koja bi meni bila velika želja? Da vidim Madrid! Moj pokojni Drago vodio me u Pariz i Barcelonu, ali nisam nikad vidjela Madrid, a to mi je san!
Hm, pa dobro – rekao sam ja: – Moglo bi se to organizirati! Odvest ću vas ja jedanput, Madrid je stvarno lijep grad!
Moram se pohvaliti da imam stvarno odličnu punicu. Za razliku od brojnih prijatelja koji se žale na svoje punice, ja nemam primjedbi, dapače.
Tako smo prošlog vikenda odlučili otputovati učetvero, dok još ima direktnih letova od Splita do Madrida. Susida, Punica, ja i Šime (8), kojega nije imao tko čuvati kad nema ni Punice, pa je mali lukavac profitirao!
Put u Madrid bio je pun pogodak, produžili smo ljeto za nekoliko dana i uživali u jednom od najljepših gradova Europe. Ideja je bila da se organizira light obilazak Madrida, jer Punica teško hoda.
Njoj pokaži nešto glavno da bude zadovoljna, ali meni i njoj najvažnije je da ujutro na nekom lijepom trgu popijemo kavu, da odemo u fine restorane, i da imamo vremena za shopping! – upozorila me Susida.
Punica je na kraju ipak prehodala rekordnu kilometražu, jer je suprotno kćerinim predviđanjima htjela vidjeti park Retiro i Prado!
Pametan izbor! – rekao sam joj kad je naručila Retiro: – Ali znajte da je to golem park, morate se naoružati strpljenjem i energijom!
Retiro i Prado obišli smo iz “šuba”, u nekoliko napornih sati, a Punica je nepokolebljivo marširala!
U Pradu joj se najviše svidjela slika Francisca Goye “3. svibanj 1808.”, ono sa strijeljanjem ustanika, te čuvena “Las Meninas” od Velazqueza. Moj prvi favorit, “Vrt naslade” od Boscha, nije ju se baš dojmio.
Potrudio sam se i glumio vodiča, pa sam joj ispričao po nekoliko anegdota o svakoj poznatoj slici u Pradu. Na slici “Las Meninas” pokazao sam joj kako je Velazquez naslikao i sam sebe, opisao sam joj kako su nastale “Gola Maja” i “Odjevena Maja”, pokazao joj Dürerov autoportret, te ispričao sve o Caravaggiu, autoru platna “David i Golijat” koje visi u Pradu, te njegovim malteškim avanturama. Punica me slušala s zanimanjem, za razliku od Suside koja obično okreće očima kad ja krenem s pričama.
Tata, ovo je strašno, pa on je otkinuo čovjeku glavu, a ti hvališ sliku! – jedino se pobunio osjetljivi Šime.
Sve u svemu, bilo nam je super, živio Madrid, živjela moja Punica!
Robert Pauletić
(Kviskoteka broj 1638)