Odani Lazo Goluža

Prvi broj naše svijetle Kviskoteke izišao je 14. listopada 1994. s poklikom “Kiosci u plamenu”! Napravili smo dramatičnu tv reklamu, koristili kadar iz tada aktualnog filmskog hita “Brzina”, s autobusom koji eksplodira! Dok je neizbježni Oliver Mlakar vikao “Kiosci u plamenu!”, taman se na ekranu proširila velika vatrena buktinja!

Ta je reklama odradila svoje, prodali smo svih 50 tisuća primjeraka u samo dva dana! Tiražni trijumf podebljao sam još jednom tv reklamom za treći broj, gdje sam se pojavio i sam, mlad i nadobudan, te pred kamerama poljubio svoju Kviskoteku!

Sad, evo, slavimo 32. rođendan, s aurom enigmatske ikone, pod zastavom Kviska! Nitko nam ne može oduzeti status zagonetačke perjanice i desetljećima najutjecajnijeg enigmatskog lista u ovom dijelu Europe.

Na početku, ipak, nije bilo lako. Konkurencija nije bila korektna. Sad ću ovdje ispričati nešto o čemu nikad nisam htio govoriti.

Nekoliko dana prije nego što smo lansirali svoj privatni projekt, kad se već znalo da će se zvati Kviskoteka, Željko Kušić, prvi čovjek Kvizorame, zvao je danas pokojnog Lazu Golužu, te ga nagovarao da ne ide s nama u Kviskoteku, nego da se priključi njihovoj ekipi. Da se tada Lazo pokolebao, propalo bi mi, razumljivo, i ime Kviskoteka.

Goluža mi je, međutim, to odmah prenio i rekao da je Kušiću odgovorio: “Žao mi je, ali ja sam obećao Robertu da ću raditi za njega!”.

Dugo godina zamjerao sam taj potez Kušiću, s kojim sam svojedobno kao mladić radio zajedno na enigmatskom Olimpu, u redakciji besmrtnog Vjesnikova Kviza (koji ne treba miješati s današnjim listićem sličnog imena). Kušić mi je, uostalom, bio jedan od enigmatskih uzora.

Otada do danas nismo razgovarali, pune 32 godine, ali sam mu u međuvremenu – oprostio. Nisam više osvetoljubiv i zlopamtilo (kakav sam nekad možda i bio). Život je kratak, ako netko možda i nije bio korektan prema tebi, najbolje je oprostiti i zaboraviti, jer u suprotnom negativnim osjećajima oštećuješ sam sebe.

Već smo dobrih 20 godina s Kvizoramomu vrlo korektnim odnosima, naposljetku to je, objektivno, jedini enigmatski tjednik (osim nas) koji nešto vrijedi na hrvatskom tržištu.

Sretan nam 32. rođendan i da poživimo još barem do 2034., do 40. obljetnice osnutka! Hvala vam, dragi naši rješavači, na potpori i vjernosti!

Robert Pauletić
(Kviskoteka broj 1640)