U životu sam se svačim bavio, pa sam neko vrijeme čak bio i predsjednik Hrvatskog boksačkog saveza! Bilo je to prije 13 godina, u doba kad je Filip Hrgović bio 21-godišnji supertalent. Zanimljivo, bio je star (zapravo mlad) isto koliko i danas Moses Itauma, njegov protivnik iz nedavnog spektaktularnog meča za svjetsku titulu po federaciji IBF!
Tada smo Hrgović i ja, silom prilika, bili na suprotnim stranama: on je boksao pod okriljem notornog Leonarda Pijetraja, trenera kojeg sam u jednom tv razgovoru nazvao uništiteljem hrvatskog boksa.
Pijetraj me zbog toga tužio (i na sudu izgubio) ali to sad nije bitno. Bitno je da je na sud u ulozi svjedoka protiv mene došao i Filip Hrgović, mladić koji je tada nastupio dosta bahato i ofenzivno, na strani svoga tadašnjeg trenera.
Nisam mu to zamjerio, jer sam bio svjestan kako Pijetraj galvanizira svoje boksače koji mu slijepo vjeruju. Međutim, na kraju su od njega gotovo svi najbolji borci otišli, najčešće uz javne svađe.
To se, naravno, na kraju dogodilo i s Filipom Hrgovićem, rođenim fantastičnim boksačkim talentom. Rastao se s Pijetrajem uz svađe i teške riječi.
Hrgović ima nevjerojatne tjelesne predispozicije koje, unatoč olimpijskoj brončanoj medalji i drugim uspjesima u tzv. amaterskom boksu, nikad nije uspio dokraja oplemeniti usponom na sam boksački tron.
Zapravo, nikad do prošle subote, kad je u dramatičnom “rockyjevskom” meču u devetoj rundi uspio istući i poleći na nosila najveću mladu zvijezdu suvremenog profi-boksa, strašnog nokautera Mosesa Itaumu.
Oni u našim krajevima koji ne vole Hrgovića, a ima ih priličan broj, sad pričaju kako je “Itauma pobijedio sam sebe”, kako je nadvisio Filipa u dotadašnjem tijeku meča, ali činjenica je da je naš borac pošteno osvojio svjetski IBF pojas i da je to zaista senzacionalan uspjeh!
Stoga iskreno čestitam Filipu Hrgoviću, drago mi je zbog njega! Imao je težak put i zaslužio je da mu se ime zlatnim slovima upiše u povijest hrvatskog sporta. Nikad prije nismo imali svjetskog profi šampiona u superteškoj kategoriji! Bravo, Hrga, bravo, šampione kamenih gena!
Robert Pauletić
(Kviskoteka broj 1634)